Geometrija (grč. γεωμετρία; geo = Zemlja, metria = mjerenje) je grana matematike koja se bavi matematičkom formalizacijom i proučavanjem raznih tipova prostora.
Između ostalog, euklidska geometrija obuhvaća veći dio tzv. elementarne geometrije koja između ostalog obuhvaća geometriju likova (planimetrija) i tijela (stereometrija). René Descartes (1596–1650) uveo je Kartezijev koordinatni sustav, tj. bijekciju između skupa točaka euklidskog prostora i skupa trojki realnih brojeva, tzv. koordinata. Aksiomi euklidske geometrije mogu se računski ("analitički") modelirati u terminima manipulacija s koordinatama, što je osnova metodološkog pristupa tzv. analitičke geometrije. U 19-om stoljeću otkriveni su novi "neeuklidski" tipovi geometrije kao što je geometrijaLobačevskog i Riemannova geometrija. Riemannova geometrija dio je suvremene diferencijalne geometrije. Felix Klein u svom nastupnom predavanju za titulu profesora u Erlangenu, tzv. "Erlangenskom programu" prikazao je pristup u kojem je neki tip geometrije određen grupom simetrija tog prostora. Tako ponekad govorimo o Kleinovim geometrijama.
Moderna geometrija uključuje kao glavne grane algebarsku geometriju, diferencijalnu geometriju, konačne geometrije,nekomutativnu geometriju, geometriju toposa i, u najnovije doba, izvedenu geometriju (geometrija koja je "derivirana" u smislu homološke algebre), a (pretežno) iz geometrije razvila se i usko s njome povezana matematička grana topologija. Značajnu ulogu u osmišljavanju novih tipova prostora danas imaju motivacije iz moderne fizike, posebno opće teorije relativnosti, kvantne teorije polja i teorije superstruna.
Geometrija euklidske ravnine : Planimetrija
- pravac i dijelovi pravca
- trokut: pravokutni, jednakokračni, jednakostranični
- četverokut: kvadrat, pravokutnik, trapez, paralelogram, romb, deltoid
- mnogokut (poligon)
Uz te likove i tijela vezani su pojmovi:
- polumjer i promjer
